TEME KONFERENCIJE

Moto ovogodišnje riječke konferencije upućuje na važnost prometnog položaja Rijeke. Taj je položaj primijećen već u antička vremena, a vjerojatno je, uz obilje lokalnih vodenih tokova, bio jednim od ključnih razloga za nastanak grada.

Na tom se mjestu Jadransko more, kao veliki zaljev Sredozemlja, duboko usijeca u europsko kopno, omogućujući Rijeci da u novije doba preuzme ulogu ključne točke na najkraćoj prometnoj relaciji između srednjoeuropskog i mediteranskog prostora.

Početkom 18. stoljeća kroz obližnji je Gorski kotar izgrađena karolinska cesta (Karolina) koja je povezala Karlovac s Riječkim zaljevom. Početkom 19. stoljeća njoj se na istom potezu pridružila Lujzinska cesta (Lujzijana). Godine 1873. otvorena je željeznička pruga Budimpešta – Rijeka, koja je uspostavila izravnu prometnu poveznicu Rijeke s podunavskim zaleđem. iste godine Rijeka je dobila i željezničku vezu s Trstom, Ljubljanom i Bečom, otvarajući joj vrata zapadnoeuropskog prostora. Usporedno s tim procesom strelovito raste važnost Rijeke kao luke za promet robe koja putuje od kontinentalne unutrašnjosti prema drugim svjetskim lukama i u obrnutom smjeru.

Od 1979. u upotrebi je jadranski naftovod, čiji terminal u Omišlju zauzima sve veću ulogu u ukupnom teretu riječke luke. U isto vrijeme na otoku Krku započinje s radom zračna luka Rijeka. Početkom ovog stoljeća završava se izgradnja dugo očekivane autoceste Rijeka – Zagreb, s nastavkom prema mađarskoj granici.

Dodamo li kako se svojedobno razmišljalo o gradnji plovnog kanalskog sustava između gornjeg toka goranske rijeke Kupe i Bakra, te da su pravljeni (ovih dana iznova aktualizirani!) planovi za izgradnju tzv. nizinske željeznice koja bi Rijeci otvorila nove prometne horizonte u povezivanju sa srednjom Europom, postaje jasno kako priča o Rijeci kao raskrižju ne prestaje ispisivati značajne stranice.

To je ujedno razlog što riječka konferencija o industrijskoj baštini svojim govorom o temama iz prošlosti upućuje i na njihovu aktualnu dimenziju.