TEME KONFERENCIJE

Opće teme o očuvanju industrijske baštine

Znanost i struka o čuvanju i valorizaciji industrijske baštine u pojedinim se zemljama različito vrednuju. Od sredine 1950-ih godina kada se prvi put upotrijebio pojam "industrijska arheologija", teorija i praksa očuvanja industrijske baštine doživjeli su neslućen razvoj.

Istraživanje napuštenih industrijskih pogona, koje je u početku bilo zanimljivo jedino "amaterima" i "entuzijastima", postalo je ključnom temom i za "klasične arheologe". Izučavanje industrijske baštine, njezina valorizacija, njezino očuvanje i muzealizacija ili osmišljena prenamjena, u nekim su sredinama ušli na velika vrata u sveučilišta i opsežnu stručnu literaturu, u svijest građana i programe političara. Svijet je isprepleten međunarodnim, nacionalnim i lokalnim udrugama koje se brinu za očuvanje industrijske baštine. Nakon prošle konferencije, i Rijeka je dobila svoju udrugu za zaštitu industrijske baštine.

Skupina ljudi koja se desetak godina neformalno bavila riječkom industrijskom baštinom, dobila je legalni status i postala prva takva udruga u Hrvatskoj. Njezini su se članovi odmah povezali sa srodnim stručnjacima širom svijeta, pa je i ova, II. međunarodna riječka konferencija zamišljena kao mjesto na kojemu će se stjecati nova znanja, izmjenjivati iskustva, potvrditi ono što ima opću vrijednost. Rijeka – grad na vodi i moru Moto ovogodišnje riječke konferencije povezan je sa 120. Obljetnicom početka rada riječkoga vodovoda. Rijeka je grad koji u svojem imenu nosi pojam vode, njezino je ime vezano za malu, ali sudbonosnu, primorsku rječicu – Rječinu. Bez te rječice, kao i bez brojnih izvora koji su s njom povezani, ne bi bilo ni grada Rijeke. Pretpovijesni i antički smještaj grada Rijeke vezan je uz vode Rječine.

Rječina i njezino ušće u Riječkom zaljevu na Jadranskome moru te nepresušni riječki izvori bili su izvrsna kombinacija koja je omogućila višetisućljetni život i razvoj grada. Ponajprije kvalitetna voda za piće i kuhanje, a zatim i za pranje i sve ono što je važno u svakodnevnom životu, Rječina je od povijesnih vremena bila osnova riječkoga gospodarskog života, pokretala je riječke žitne mlinove, stupe za sukno.

Prije dvjesto godina u njezinu je donjem toku počela izgradnja velikih industrijskih kompleksa – prva tvornica papira, klaonica, kožara, ledana, prva hidroelektrana, prva termoelektrana... Tu je prije 120 godina uređen jedan od velikih izvora – Zvir i sagrađen moderan vodovod iz čijeg sustava i danas Riječani piju kvalitetnu vodu. Ušće Rječine bila je i prva prirodna riječka luka. Manji brodovi na jedra tu su do sredine 19. stoljeća sigurno obavljali ukrcaj i iskrcaj, kada su novi i veći željezni parni brodovi pred Rijeku postavili zadatak izgradnje nove, umjetne luke, koja je sagrađena do početka 20. stoljeća. To je osnova današnje luke. Gospodarski život Riječana i Rijeke vezan je uz more. Luka i lučke djelatnosti, lučka skladišta, brodarstvo, špedicija, agencijsko poslovanje, kontrola robe i još mnogo toga, tradicionalna su osnova funkcioniranja grada. Nova tehnološka zbivanja postavljaju pred Rijeku nove izazove. Riječka konferencija o industrijskoj baštini stoga može pogledom unazad odgovoriti što učiniti u budućnosti.

Industrijska baština riječkog torpeda

U Rijeci je prije više od 150 godina započela radom tvornica u kojoj je proizveden prvi torpedo na svijetu. Tu je donedavno djelovala tvornica (prije desetak godina otišla je u stečaj i sada je gotovo nestala) koja je bitno obilježila razvoj Rijeke. Prava moderna industrija Rijeke započela je u tvornici torpeda – najprije kao ljevaonica metala, poslije kao prvo hrvatsko moderno brodogradilište željeznih parnih brodova, pa kao prva tvornica torpeda na svijetu. Tu su u nas proizvedeni prvi dizelski motori, sagrađene prve podmornice u ovom dijelu svijeta, tu je konstruiran i primijenjen u praksi prvi žiroskop na svijetu. Lista prvih, najboljih i jedinih gotovo je neiscrpna. Riječke tvornice torpeda više nema, sada je to napušteno mjesto s najvrednijim tragovima riječke industrijske baštine. Riječki identitet neposredno je vezan uz sudbinu te tvornice. Što učiniti s njezinim povijesnim ostacima? Muzej in situ, smjestiti tamo novu suvremenu industriju, ili bi možda najbolja bila kombinacija toga dvoga? Ideja o tome ne nedostaje u Rijeci, ali svaka ideja treba stručnu i znanstvenu potvrdu, tek onda može postati okosnicom gradskih planskih dokumenata i strateškim opredjelje­njem koje pred svoje realizatore postavlja izazove i obveze. Prošla riječka konferencija bila je posvećena obljetnici tvornice torpeda. Ta tema još nije iscrpljena. Nova istraživanja, nove spoznaje mogu pomoći u izboru pravog puta u očuvanju njezine baštine i u pravoj valorizaciji.