Povijest

Nekoliko riječkih poduzetnika 1853. godine počelao je realizirati ideju izgradnje nove tvornice, ljevaonice metala. Oni osnivaju anonimno akcionarsko društvo pod nazivom “Fonderia Metalli”. Takvu vrstu metaloprerađivačke industrije Rijeka do tada nije imala.
R. Whitehead
Nova tvornica “Fonderie Metalli” počinje raditi 1853./1854. godine, a smještene je na zapadnom dijelu grada. U njoj se prvenstveno lijevaju sidra i popravljaju željezni parni brodovi. Vlasnici “Fonderie” vrlo brzo uočavaju, kako je za aktiviranje kapaciteta ljevaonice potrebno naći novi stučni kadar i u Trstu uočavaju mladoga engleskog inžinjera Roberta Whiteheada, koji radi u sličnoj tršćanskoj industriji, pa on prihvaća poziv za prelazak u riječku tvornicu 1856./57. Whitehead preuzima vodstvo tvornice, ulazi u Upravu te reorganizira i proširuje proizvodnju. Tvornici daje novo ime “Stabilimento Tecnico di Fiume”. Tu se počinju proizvoditi brodski parni kotlovi i parni strojevi, najmoderniji proizvodi toga doba, a nešto kasnije i željezni parni brodovi.
G. B. Luppis

Gotovo u isto doba, šezdesetih godina XIX. st. u Rijeku se nakon uspješne mornaričke karijere u austrijskoj ratnoj mornarici, povlači u mirovinu rođeni Riječanin Giovanni Biagio Luppis. On tu pokušava realizirati svoju dugogodišnu ideju “spasioca obale” (salvacoste), novoga mornaričkog oružja kojim bi se na daljinu moglo djelovati na neprijateljske brodove. G. B. Luppis nije imao tehničkog znanja ni sredstava za razvoj i usvršavanje svojeg projekta.1864. godine dolazi u kontakt s Robertom Whiteheadom koji, svojim stručnim znanjem i tehničkim mogućnostima riječkog Stabilimenta može osposobiti “salvacostu” za efikasno mornaričko oružje.

Na temelju Luppisove ideje, Whitehead razvija potpuno novi proizvod i naziva ga torpedo. U izradi i konstriuranju torpeda pomažu mu tehničar Annibale Ploech i sin John Whitehead. Razvoj novog originalnog prototipa torpeda traje do kraja 1866. Godine pa su prvi pokusi s torpedom učinjeni 20. prosinca 1866. godine. Na dodatnom usvršavanju torpeda radi se do proljeća 1868. Za lansiranje torpeda u riječkom brodogradilištu braće Schiavon adaptirana je topovnjača “Gemse”, na koju je ugrađena torpedna lansirna cijev, novi originalni Whiteheadov izum. U riječkom zaljevu, ispred tvornice obavljeno je više od 50 lansiranja torpeda . Komandant topovnjače “Gemse” bio je poručnik fregate grof Georg Hoyos, koji se kasnije oženio s Alice Whitehead, kćeri R. Whitehada.
Prva riječka torpeda nosila su ime Luppis-Whitehead torpeda, a u kasnijem razvoju zvala su se samo Whitehead torpeda, taj se naziv zadržao gotovo stotinu godina, sve do izuma i razvoja današnjih modernih torpeda.

Tvornica torpeda, Rijeka 1905.

Riječki izum svi su procijenili perspektivnim, ali u prvim godinama nije bilo dovoljno narudžbi stoga “Stabilimento” ulazi u krizu, likvidira se 1873. godina, preuzima ga R. Whitehada te on početkom 1875. transformira tvrtku u privatno poduzeće pod nazivom “Torpedo-Fabrik von Robert Whitehead“. R. Whitehead početkom XX. st. tvrtku pretvara u akcionarsko društvo “Whitehead & Co.”, Societa in Azioni. Na njeno čelo, nakon smrti R. Whiteheada 1905. g., dolazi grof Edgar Hoyos sin Georga Hoyosa. Engleske obiteljske tvrke Vickers Ltd. i Armstrong-Whitworth & Co. kupuju tvrku od nasljednika obitelji Whitehead te tvornica ostaje u engleskim rukama sve do početka I. svjetskog rata.

Riječka tvornica torpeda osnovala je brojne filijale diljem svijeta i sklopile posebne ugovore o proizvodnji torpeda u Weymouthu u Engleskoj (1891.), Newport, USA (1892.), La Spezia, Italia (1907.), “Lessner & Obukoff ”, Rusija (1910.), St. Tropez, Francuska (1913.), Napoli, Italija (1914.). Godine 1934. Uprava riječke tvornice donosi odluku o formiranju novu tvornice torpeda u Livornu, u Italiji, pod nazivom “Societa Anonima Motofides”.

Nakon I. svjetskog rata i formiranja nove granice između Jugoslavije i Italije, zapadni dio grada na kojem je bila tvornica torpeda pripao je Italiji pa talijanska vojna industrija od siječnja 1924.godine ulazi u tvornicu torpeda. Tvornica tada nosi naziv “Societa di Esercizio Stabilimenti Whitehead”, a od 1930. godine “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A.

Tvornica je odmah po završetku II. svjetskog rata, nakon ratnih razaranja, promijenila 1945. god ime u “Jadran”, djelomično je osposobljena za rad i u njoj je počela proizvodnja. Dio proizvodnje bio je usmjeren različitim predmetima široke potrošnje (lokoti, upaljači, gorionici), a dio vojnoj proizvodnji (torpeda, lansirni uređaji). Tvornica se počela pripremati i za proizvodnju dieselskih motora., godine 1947. proizveden je prvi dieselski motor snage 7-9 KS pod nazivom “Torpedo motor”. Od 1950. do1953. nosila je ime “Poduzeće Aleksandar Ranković”, i na godinu proizvodila do 2000 motora pod nazivom “Aran”.

Tvornica je 1953. godine promijenila ime u “Torpedo” tvornica motora. Tu su se odvijale dvije usporedne proizvodnje, jedna je bila vojna, tj. proizvodnja torpeda, a druga civilna proizvodnja različitih vrsta dieselskih motora, vozila, traktora i sl. U proizvodnji dieselski motora razvijali su se razni tipovi motora, vlastite konstrukcije i po stranim licencijama. Tvornica 1965. godine proširuje svoj program dieselskih motora i razvija rovokopače, utovarivače, kamione i traktore. Oko godine 1966. tvornica napušta vojni program proizvodnje. 1975. godine započinje proizvodnja zrakom hlađenih diesel motora u suradnji s tvrtkom Duetz iz Kolna te svoje proizvode plasira širom svijeta. Na temelju tih motora 1985. godine počinje proizvodnja više tipova originalnih traktora vlastite konstrukcije. Devedesetih godina XX. st. u tvornici se razvija više vrsti namjenskih vozila i kamiona. U posljednjih nekoliko godina tvornica je zbog brojnih tranzicijskih i tržišnih problema u krizi te je u njoj otvoren proces stečaja.

Prema dosada dostupnim izvorima u riječkoj tvornici torpeda od 1866. godine do kolovoza 1943. godine proizvedeno je 20.323. torpeda, 1053 lansirne cijevi i 1368 visokotlačnih kompresora. Tvornica je imala godišnji kapacitet proizvodnje od oko 1000 torpeda. Prije I. svjetskog rata proizvodilo se na godinu do 800 torpeda, 1942. godine proizvedeno je 1170 torpeda. Rekordna proizvodnja 1943. g. bila je 160 komada torpeda u jednom mjesecu. Proizvodnja torpeda u riječkoj je tvornici prestala oko 1966. godine.

Whitehead lansirni uređajina brodu "Seehund", 1870.

U svojoj 150 godišnjoj tradiciji riječka tvornica torpeda tehnološki je obilježila grad Rijeku. Sve do najnovijih vremena Rijeka je bilo poznati svjetski grad u kojem su se nabavljala najsuvremenija tehničke sredstva. U Rijeci su se kupovale licencije za njihovu proizvodnju, ovdje je bilo svjetsko središte najmodernije industrije. Riječka tvornica torpeda bila je rasadnik najnaprednih tehnoloških rješenja, njeni djelatnici su bili elita riječkih industrijskih inžinjera i radnika. Kultne teme preciznih torpednih tvorničkih majstora u Rijeci su žive još i danas.